Ernest Hemingvej – da li posebno možemo posmatrati njega, kao pisca i njega kao čovjeka, od krvi i mesa, sa svim potrebama i osećanjima, jednog običnog, ali, ipak, tako velikog čovjeka. Ne sumnjivo je da su  njegova dela neodvojivo povezana sa Hemingvejem, kao čovjekom. Svako djelo na neki način poprima perspektivu svog stvaraoca. Gotovo svaki umjetnik unosi i dio sebe, u svoja djela, bilo da je riječ o nekoj kompoziciji, slici ili romanu. Umjetnik u čovjeku i sam čovjek neraskidivo su povezani. Umjetnik u čovjeku iznalazi načine da se ispolji.

Pasionirani zaljubljenik u prirodu, ribolov, skijanje, koridu, radio je i živio intezivno. Ratni dopisnik, dobitnik Pulicerove i Nobelove nagrade živio je ispisujući sopstvenu istoriju.

Starac i more, najznačajnije djelo Ernesta Hemingveja, priča je o kubanskom ribaru tokom trodnevne borbe za goli život na otvorenom moru, ali i sa svojom ljudskom naravi, satkanom od slabosti, ponosa i strahova, koja veoma lako može postati i njegov najveći protivnik.

Tema je romana jedinstveni odnos čovjeka i prirode obilježen uzvišenom borbom i gorkim stradanjem, ali i najiskrenijim međusobnim štovanjem. Na samom početku romana stari se Santijago u svojoj bijedi i siromaštvu doima kao čovjek kojeg je život porazio, no Hemingwayevi junaci uporni su i srčani borci koji se nikad ne predaju.

U borbi s ribom Santijago se služio oružjem tipičnim za čovjeka: inteligencijom, hrabrošću, životnim iskustvom, natjecateljskom upornošću dok riba, kao prirodni element, koristi isključivo snagu i nagon za opstankom. U toj borbi čovjeka i prirode najviše do izražaja dolazi čovjekova duhovna snaga i njegova humanost, čovječnost. Iako ga borba s golemom sabljarkom na trenutke dovodi do ruba izdržljivosti, starac se prema velikoj ribi nikada ne odnosi s mržnjom – ona je za njega protivnik dostojan poštovanja.

Premda je stari Santijago ostao bez svoje ribe, koju su morski psi oglodali do kostura (morski psi simboliziraju negativne, rušilačke snage u prirodi), on je na kraju ipak moralni pobjednik. Pobijedio je, zapravo nadišao svoje vlastito ogorčenje zbog nesreće koja gaje pratila, svoju starost i nedostatak snage. Osnovni cilj ribarenja nakon 84 dana nesreće za njega nije novčana vrijednost ribe, mada bi za nju dobio dosta novaca, nego dokazivanje da je još uvijek „El Campeone“ (pobjednik), da se zna boriti i izdržati do kraja. Pravi čovjek nikada ne može biti pobijeđen u totalnom smislu.

Izvor: Lektire.me 

Vedrana Bogdanović