Najprenošenija dezinformacija tokom predizborne kampanje u 2022. godini bila je da je Jelena Trivić dobila 10 miliona dolara od američke administracije za kampanju protiv Milorada Dodika

Edina Šečerović za analiziraj.ba

Svojevoljno i pojedinačno tumačenje osnovnih ljudskih prava čest je slučaj, a posebno u novim demokratijama, kakva je i Bosna i Hercegovina, ali i zemlje okruženja. Ono što nazivamo slobodom izražavanja, u online prostoru često poprima oblike dezinformacije i govora mržnje. Manjak adekvatne zakonske legislative svakako omogućuje ovakav pristup diskreditaciji pojedinaca i grupa.

U BiH je poseban fokus u 2022. godini bio na dezinformacijama koje su imale za cilj da utječu na izborni rezultat.

Istina, ili hiljadu puta izgovorena laž? Omasovljenje medija utemeljilo je teško prepoznavanje istine kod javnog mnjenja još za vrijeme II Svjetskog rata. Ipak, pojam viralan danas ima mnogo veće ubrzanje. Tako, nit od povjerenja do izmanipuliranosti postaje sve tanja, a vjerodostojnost rezultata procesa u koje potpada i izborni, kao rezultat volje građana, biva nejasna.

Tokom predizborne kampanje u izbornom procesu u Bosni i Hercegovini 2022. godine mogli smo pročitati informaciju da je Jelena Trivić dobila 10 miliona dolara od američke administracije za kampanju protiv Milorada Dodika, što je ujedno bila i jedna od najčešće prenošenih dezinformacija tokom kampanje u BiH  za Opće izbore 2022.godine. (Ne)namjerno širenje dezinformacija neosnovano diskreditira ili podržava političke subjekte, institucije i pojedince koji su predmetom plasirane informacije.

Kako su nam rekli iz Koalicije za fer i poštene izbore Pod Lupom, globalno su dezinformacijski narativi sve prisutniji, pogotovo sa mogućnošću korištenja društvenih mreža kao medija, sve su prisutniji u kontekstu narušavanja dosegnutih demokratskih standarda u izborima. Dakle, s ciljem očiglednog, nesumnjivog utjecaja na izborni rezultat. Isti stav zauzeli su i u Vijeću za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini, rekavši da dezinformacije mogu ozbiljno utjecati na rezultate izbora, jer samo jedan zlonamjerni pokušaj diskretiranja političkog protivnika, zasnovan na lažima, može dovesti do dezavuiranja glasača i do promjene njegove odluke o davanju glasa toj osobi.

Često demantiji nemaju odjek kakav ima dezinformacija, ali se od njih apsolutno ne smije odustati. To je opasno i direktno ugrožava ljudsko pravo na tačnu i blagovremenu informaciju.

Dezinformacija je alat i u mnogo jačim demokratijama

Bosna i Hercegovina, dakle, nema ekskluzivitet u širenju dezinformacija, posebno za vrijeme izbornih procesa. Akteri uplitanja u tokove izbora su nerijetko i stranci. U razgovoru sa ekspertima u ovim oblastima, jasno je naznačeno da su dezinformacije sve prisutnije, te da postaju element, ne samo podrške i osporavanja određenih politika, nego i prisustva stranih sila na prostoru Bosne i Hercegovine koje imaju različite interese, kao i element obračuna, kako po političkoj, tako i po nekim drugim osnovama koje se tiču društvenih oblasti, poput vojske, tj. odbrane, ekonomije i slično. Taj utjecaj nije prisutan samo na Balkanu. Vratimo se osam godina unazad, kada se mnogo medijske prašine podiglo o cyber napadima i pokušajima Rusije da utiče na Predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama.

Stoga je američka administracija godinu prije Predsjedničkih izbora 2020. godine ozbiljno pristupila preispitivanju demokratskih procesa putem društvenih mreža.

„Vidimo da se sada upravo i preko dezinformacijskih narativa na neki način narušava integritet izbornog procesa širom svijeta, upravo s ciljem da se jednom kandidatu našteti ili pogoduje u izbornoj utrci i upravo je i dokazano da često takvi dezinformacijski narativi dolaze izvan tih zemalja i da na određeni način imaju političku pozadinu i da se koriste upravo lažne vijesti, lažni profili, botovi i slične neprovjerene medijske forme kao što su web stranice za koje ne postoji impressum i podaci o uredništvu“, kaže Dario Jovanović, projekt menadžer Koalicije Pod lupom.

Ipak, ne zaboravimo da upravo kandidati na izborima, članovi njihovih partija ali i mediji koji su pod njihovom kontrolom, imaju najveći utjecaj na javno mnijenje putem širenja dezinformacija ili diskreditacijom protukandidata, bilo da se radi o izbornim procesima u Bosni i Hercegovini, SAD ili drugdje.

„Možda najpoznatiji primjer obmane jesu pretprošli izbori u SAD-u kada je na mjesto predsjednika došao Donald Trump. Obavještajni organi SAD-a sumnjaju da je Trumpu u kampanji pomoglo upravo širenje dezinformacija kojima su glasači obmanjivani o brojnim temama i potezima Demokrata“, kazala je Dženana Burek, izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini.

Širenje dezinformacija se pokazalo kao vrlo važan faktor u samom ishodu izbornih rezultata, tvrde iz Vijeća za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini. U saradnji sa Misijom OSCE-a u Bosni i Hercegovini, u predizbornoj kampanji za Opće izbore 2022. godine, radili su monitoring govora mržnje u komentarima na portalima, te će rezultati monitoringa Vijeća uskoro biti predstavljeni javnosti. Za sada je poznato da je zabilježen konstantan porast govora mržnje u predizbornim ciklusima.

Usto, svaki ima svoju specifičnost tako da je govor mržnje jako teško riješiti algoritmima na bazi blokiranja ključnih riječi, jer oni koji žele širiti govor mržnje nađu načine da zaobiđu takve prepreke, tvrde iz Vijeća, ali su i zadovoljni odgovornošću i spremnošću urednika web portala, koji su pokazali visok nivo spremnosti na saradnju, te su sa monitorima Vijeća konstantno uklanjali govor mržnje i doprinijeli njegovom smanjenju u online prostoru.

Tokom protekle, ali i ranijih godina, broj alata i preporuka za prepoznavanje dezinformacija raste, a inicijativa za sprovođenjem i dodatnom edukacijom građana sve je manje. Vrijedi podsjetiti na preporuke Evropske komisije koje uporno sistemski zanemarujemo, prevashodno na zakonske odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama, koje se, kako je tokom 2022. godine navedeno u Izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine, i dalje tumače na način koji štiti privatne, a ne javne interese.

Šta očekivati nakon 2022. godine?

Kraj 2022. godine donio nam je niz mogućnosti, ali i novih/starih obaveza. Evropsko vijeće je 15. decembra dodijelilo Bosni i Hercegovini status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Ovdje se nećemo mnogo baviti pristupom fondovima koji bi mogao biti jedan od glavnih benefita zemlje sa statusom kandidata. Mnogo je obaveza koje nismo, ili užurbano pokušavamo ispuniti, dosta traljavo i brzopleto.

U pomenutom izvještaju Evropske komisije o napretku BiH, među ostalim, stoji da zakonodavstvo o slobodnom pristupu informacijama i govoru mržnje, ostaje fragmentirano i da nije u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima, te da nisu preduzeti koraci za usvajanje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima.

U tom kontekstu, dobra vijest dolazi iz Evropske unije. Aktom koji je stupio na snagu u novembru, bit će insistirano na većoj odgovornosti društvenih medija, a njegova primjena očekuje se i u Bosni i Hercegovini, na što nas obavezuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Akt o digitalnim uslugama ima za cilj borbu protiv širenja nezakonitih i štetnih sadržaja na internetu. Evropska komisija na svojoj stranici objavila je da će online platforme morati prijaviti broj aktivnih korisnika na svojim web platformama, na osnovu čega će Komisija donijeti procjenu o tome na koji način će označiti platformu.

Zatim će uslijediti korak podnošenja godišnjih procjena rizika Komisiji. U suštini, cilj zakonskog akta Digital Service Act – DSA je utvrđivanje jasne odgovornosti subjekata koji pružaju posredničke usluge, a posebno online platformi u koje spadaju i društvene mreže.

Stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u Evropi imperativ je i za Bosnu i Hercegovinu, te zemlje regije. DSA akt Evropske unije na tom putu mogao bi biti svjetlo na kraju tunela. No, put je dug i traži sistematičnost i vrijedan rad. Stoga, u kontekstu dezinformacije i diskreditacije, nije zgoreg napomenuti da pravo pojedinca prestaje onda kada počne ugrožavati pravo drugog.

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albanije (Exit News), u okviru projekta “Korišćenje novinarstva zasnovanog na činjenicama za podizanje svesti i suprotstavljanje dezinformacijama u medijskom prostoru” uz podršku Britanske ambasade u Skoplju.