Čitanka antirodnog djelovanja

“Ova publikacija s pravom nosi naziv Čitanka antirodnog djelovanja u Bosni i Hercegovini i jako je važno da se pojavljuje baš sada, jer je snaga i mogućnost antirodnog djelovanja sve veća.” Rubina Čengić

U ovoj publikaciji donosimo četiri članka koja objašnjavaju/rasvjetljavaju aktivnosti antirodnih aktera u BiH i svijetu, njihove mete i ciljeve. Autorice i autor koje smo pozvali da napišu tekstove, nisu imali unaprijed i striktno zadatu strukturu i metodologiju, već samo instrukciju da, u skladu sa svojim ekspertskim znanjima i saznanjima, ponude štivo koje će široj i šarolikoj publici pomoći da razumije da riječ rod ne ugrožava nikoga, već nam, naprotiv, pomaže da razumijemo odnose i uloge muškaraca i žena u društvu; da su ljudska prava univerzalna i da odgovor na promjene koje se ubrzano i svakodnevno dešavaju u svijetu ne može biti povratak u prošlost i lišavanje i negiranja prava žena i drugih manjinskih grupa.

Roman Kuhar u tekstu Ipak je potreban urgentan pristup objašnjava nastanak antirodnih pokreta, koji su prvobitno potekli iz Katoličke crkve, ali koji su godinama evoluirali gradeći saveze sa različitim, mahom desničarskim populističkim partijama, akademskom zajednicom i civilnim društvom. Kuhar ističe da uspjeh antirodnih aktera treba gledati kroz prizmu političkih, socijalnih i ekonomskih kriza koje potresaju države diljem svijeta i gdje su oni ponudili odgovor, odnosno izlaz iz tih kriza kroz vraćanje na normalno i prirodno. Kao neprijatelja tom normalnom i prirodnom proglasili su rodnu ideologiju, koja u antirodnom diskursu može označavati istopolne brakove, reproduktivna prava, seksualno obrazovanje, usvajanje, abortus, političku korektnost kao i nepoverenje u demokratiju, nauku i institucije poput Ujedinjenih nacija, Evropske unije ili Svetske zdravstvene organizacije i prihvatanje međunarodnih sporazuma kao što je Istanbulska konvencija. Ono što ohrabruje je viđenje da djelovanje antirodnih aktera treba shvatiti kao priliku za ponovno promišljanje progresivne politike, odnosno za stvaranje novih prostora slobode koji moraju biti zasnovani na snažnoj socijalnoj politici i solidarnosti.

U tekstu Muke po jeziku, Marija Runić analizira napade na riječi rod i rodni i ističe da, danas, nijedno društvo nije moguće razumjeti bez ovih termina i značenja koja nose pomažući nam da imenujemo i objasnimo uloge, ponašanja i odnose moći u društvu. Ističe da upotreba rodno osjetljivog jezika sve više postaje dio novinarskih i obrazovnih praksi, te da je i vještačka inteligencija, ChatGPT-4, izrazito rodno osvi eštena. Autorica naglašava da je rodno osjetljivi jezik mnogo širi pojam koji se ne može svesti samo na navođenje imenica u ženskom rodu i da on ponajprije podrazumijeva nediskriminatornu i inkluzivnu upotrebu jezika kojom se žene i druge društvene grupe čine vidljivima u jeziku i kojim se prepoznaju i suzbijaju seksistički jezik i rodni stereotipi kojima se, nerijekto, žene svode na seksualne objekte ili se obezvređuju njihova profesionalna postignuća.

Cijeli tekst na: Mreza mira

Publikaciju preuzmite ovdje

hcabl.org