Manastir Dobrun

Manastir Dobrun, u izvorima poznat kao Kruševo, nalazi se u živopisnom planinskom kraju na putu Višegrad –Užice, 12 kilometara od Višegrada u klisuri rijeke Rzav. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice a podigli su ga župan Pribil i njegovi sinovi Stefan i Petar 1343. god. Ovaj poslednji je , 1383.godine, kao monah Jovan, sazidao i živopisao pripratu. Već 1393. godine, kada su Turci prvi put provalili u Bosnu , manastir je stradao. Obnovili su ga despot Stefan Lazarević i kneginja Milica. Negdje na granici 18 i 19 vijeka manastir je opustjeo. O nastanku i ranijoj istoriji manastira nema pouzdanih podataka. Zna se da je jedno vrijeme bio sjedište mitropolije.

U svojoj istoriji je mnogo puta uništavan i rekonstruisan . Najveće stradanje manastir je doživjeo u toku drugog svjetskog rata , kada su ga Nijemci koristili kao skladište oružja , a pri povlačenju 1945. godine digli su ga u vazduh . Obnovljen je 1946. godine .

Manastir je bio u potpunosti živopisan. Najpoznatije, do danas sačuvane freske su freska cara Dušana sa ženom Jelenom i sinom Urošem , kao i freska sa ktitorom manastira , županom Pribilom , njegovim sinovima i zetom Stanom.

U stijenama iznad manastira nalazi se pećina čiji je ulaz bio ozidan sigom. U njoj su živjeli isposnici koji su silazili u manastir samo za vrijeme velikih praznika .

Manastir je dugo vremena služio samo kao dobrunska crkva, a od 1993. godine obnovljeno je monaštvo i Dobrun ponovo postaje aktivni manastir. U sklopu manastirskog kompleksa nalazi se Muzej Prvog srpskog ustanka, Galerija, kao i Muzej Mitropolije dabrobosanske.

Stari grad Dobrun

Stari grad Dobrun nalazi se u neposrednoj blizini manastira Dobrun, 150 m visoko u stijenama. Bio je nekada najpoznatiji srednjovjekovni grad u ovoj oblasti , poznat još u 15. Vijeku. Sastojao se tvrđave sa župskim dvorom i tri kule-stražarnice. Nekada je bio sjedište crkvene i svjetovne vlasti za ove krajeve. Po narodnom predanju grad je oko 1440 podigla “ prokleta Jerina“, žena srpskog despota Đurađa Brankovića, ali se to ne može tačno istorijski potvrditi . U srednjem vijeku grad je imao i svoje podgrađe u kome su boravili dubrovački trgovci. Do danas su sačuvani samo ostaci kula, koje se mogu vidjeti sa magistralnog puta.

Izvor: TO Višegrad