Broj slučajeva vršnjačkog nasilja u Republici Srpskoj tokom prošle godine značajno je povećan, a stručnjaci upozoravaju da problem više nije ograničen samo na fizičke sukobe u školama, već da sve češće poprima psihološke i digitalne oblike koji ostavljaju ozbiljne posljedice po djecu i mlade.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, evidentirano je 90 slučajeva vršnjačkog nasilja, što je više za 21,6 odsto u odnosu na godinu ranije. U tim slučajevima učestvovalo je 150 maloljetnih počinilaca, dok je nasilje pretrpjelo 128 vršnjaka. Najveći broj i počinilaca i žrtava čine dječaci, a među uključenima su i učenici osnovnih i srednjih škola.

Podaci pokazuju da su u pojedinim incidentima zabilježene i teške tjelesne povrede, dok su pojedina djeca bila izložena uznemiravanju putem interneta. Nadležnim tužilaštvima dostavljeni su izvještaji zbog više krivičnih djela, među kojima su tjelesne povrede, nasilničko ponašanje i polno nasilje, dok je dio slučajeva riješavan kroz školske procedure i prekršajne postupke.

Psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić smatra da je posljednjih godina primjetan ozbiljan pad empatije kod djece i mladih. Ona ukazuje da se nasilje sve rjeđe ispoljava isključivo fizički, a sve češće kroz ismijavanje, omalovažavanje, isključivanje iz društva i različite oblike ponižavanja na društvenim mrežama.

Prema njenim riječima, takvi oblici zlostavljanja često ostaju neprimijećeni od strane roditelja i nastavnika, iako kod djece mogu izazvati anksioznost, povlačenje u sebe, gubitak samopouzdanja i druge psihološke probleme.

Ona posebno upozorava na opasnost sajberbulinga, jer djeca danas veliki dio komunikacije ostvaruju preko telefona i društvenih mreža. Kako navodi, internet je omogućio da nasilje traje neprekidno, bez sigurnog prostora u kojem bi se žrtva mogla zaštititi od uvreda, ismijavanja i pritisaka.

Govoreći o uzrocima nasilnog ponašanja, Savanović Zorić ističe da agresija kod djece često proizlazi iz nesigurnosti, potisnutog bijesa, nedostatka emocionalne podrške ili loših modela ponašanja koje djeca usvajaju u porodici i okruženju.

Ona naglašava da škola sama ne može riješiti problem vršnjačkog nasilja, te da je neophodna mnogo veća saradnja porodice, obrazovnih ustanova i društva. Prema njenom mišljenju, djeca moraju od najranijeg uzrasta učiti kako da razvijaju empatiju, kontrolišu emocije i poštuju druge, dok roditelji treba da postavljaju jasne granice i budu podrška djeci u svakodnevnim izazovima.

Stručnjaci upozoravaju da nedostatak autoriteta i nedovoljno postavljene granice kod dijela mladih stvaraju osjećaj da ne postoje posljedice za ponašanje, zbog čega neka djeca agresijom pokušavaju rješavati frustracije i konflikte sa vršnjacima.

Izvor: Nezavisne novine/Drina Press